Wellness kao strategija, ne kao dodatak

Prošlo je vrijeme kada si mogao staviti bazen od 10 metara i finske saune i to nazvati wellness ponudom. Gosti su se promijenili, a s njima i očekivanja. Danas dolaze iscrpljeni, preopterećeni tehnologijom i traže nešto što im zaista pomaže, bolji san, mir, osjećaj da su se resetovali. Ne žele samo dva dana plivanja, žele izaći drugačiji nego što su ušli.

Problem je što hotel ne može živjeti samo od wellnessa! Trebaš MICE grupe da bi imao popunjenost van sezone. Trebaš restoran koji radi i za lokalne goste jer inače ne možeš držati kvalitetnog šefa kuhinje. I onda se nađeš na jednom od najgorih mjesta u hotelijerstvu!

Kako zadovoljiti wellness gosta koji traži tišinu i MICE grupu od pedeset ljudi koja ima team building do ponoći?

Nema savršenog rješenja, ali ima pametnog. Wellness zone moraju imati ograničen kapacitet i to se mora poštovati. Ne možeš imati dvadeset ljudi u sauni za osam. Moraju postojati termini kada djeca ne mogu u određene prostore, ne iz loših razloga već zato što neki gosti plaćaju upravo za taj mir. To znači edukovati recepciju, imati jasna pravila i biti spreman izgubiti poneku rezervaciju ako netko ne prihvata te uslove.

Hoteli koji to uspijevaju razumiju da wellness ne smije biti svugdje. Ima zone mira i ima zone gdje se dešava život hotela, eventi, večere, slavlja. Kada to jasno odvojiš, wellness ne smeta MICE-u, MICE ne uništava wellness iskustvo, a F&B ostaje profitabilan. Nije lako održati tu ravnotežu, ali je moguće, i to je jedini način da opstaneš bez da žrtvuješ ili kvalitetu ili profit.